Preskoči na glavni sadržaj

Nemam vremena

 "Nemam vremena!", koliko to puta dnevno pomislite ili izgovorite ili čujete? Koliko to puta čujete u svojoj okolini? Da li vam je to postao program, navika, opravdanje ili ste loše posložili prioritete?!


Moje iskustvo s "nemam vremena" dovelo me, da zaista nisam imala vremena za najbitniju osobu - mene, a tada više nije imao tko drađivati sve što je stajalo ispred mene. To je napravilo veliki kolaps. Od stresa i nezadovoljstva sobom i životom generalno, nisam vidjela izlaz. U tom trenu nisam imala vremena ni za vježbu, a i kad sam razgrnula vrijeme da odradim bar jednu malu meditaciju, bila sam plitko i ispadala na prvu misao koja mi se pojavila.

Jedne noći u besanici (nisam se sjetila odraditi tehniku kako bi zaspala), negdje pred jutro, odjednom mi je postalo jasno da svi imamo 24 sata, da ni sekundu ne možemo prebaciti u novi dan i da nije problem u vremenu, već u mojem poslagivanju prioriteta. Tada mi je postalo jasno da se to treba promijeniti. Jasno mi je bilo da svakodnevnim višestrukim ponavljanjem, samo ojačavam program. Probala sam razlučiti zašto  nemam vremena, zašto mi je učinkovitost toliko mala (jasno sam znala da mogu puno više) i došla do činjenice da cijelodnevnu energiju trošim na poslagivanje sebe u mod – nemam vremena. Pao mi je na pamet jedan primjer za koji se nisam mogla sjetiti odakle mi, ali priča je bila kompletna: Rađeno je istraživanje u jednoj vrhunskoj kuhinji, sa vrhunskim kuharima, mislim, nekog hotela. Kad su istraživači ušli, samo su rekli kuharima da imaju samo 5 minuta da naprave kajganu i da požure.

Rezultat je bio: razbijena jaja na podu, prolito ili zapaljeno ulje, čak i opekotine, a i razbijenih tanjura. Cijeli kaos. Od kajgane gotovo ni k. Svi su pokušavali uhvatiti vrijeme. Inače, za kajganu uvježbanom kuharu ne treba niti dvije minute...

Od te noći prioriteti su mi drukčije posloženi, „nemam vremena“ sam sustavno izbacila iz glave. Sada uvijek imam vremena. I "Ja" sam dobila svoje mjesto, meditacija je dobila svoje mjesto, svi moji zadaci imaju svoje mjesto. Rezultat: od te noći imam 24 sata vremena, sve stižem, više-manje redovno meditiram, potrebno mi je manje sna i brže rješavam zadatke i daleko manje se trošim (energetski) i sve stignem i uvijek IMAM VREMENA. Kako za sebe, tako i za druge. U biti, ništa se nije promijenilo, i dalje imam gomilu raznih obaveza, potreba i želja. Samo stvar poslagivanja prioriteta (ali i micanje programa koji se samostalno, neprimjećen ugnjezdio i vladao svim aktivnostima).

I za kraj, kad nešto hoćemo - nađemo način, kad nešto nećemo - nađemo izliku!

VBK                                                               


Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Iskustvo polaznice seminara Silva metode

Pozdrav svima! Diplomica sam Silva metode osam godina. Završila sam seminar u Opatiji, a onda sam prisustvovala na nekoliko obnavljanja u Rijeci. Silva metoda promijenila je u ovim godinama živote, kako meni tako i mojim najmilijima. Konkretno, postala sam bolja osoba, shvatila sam da ljutnja, tuga i ostale negativne emocije smetaju više meni nego onima na koje su usmjerene, stoga sam "popustila" lance i puštam život da mi donosi samo prekrasne stvari iz dana u dan. Napredovala sam psihički i fizički, emotivno, okružila sam se prekrasnim ljudima, pomogla mami da prebrodi rak i sinu da dobije posao svog života. "Zavirila" sam u dubine sebe i svijeta i shvatila da bi bez Silva metode moj život bio prazan. A ono što je najbolje - za sve to skupa u ovim godinama koje su iza mene, nije mi trebalo puno truda ni vremena jer u prosjeku meditiram jednom dnevno i ne opterećujem se grižnjom savjesti što ne stignem ili sam preumorna za više. Kad bih p
Objavi komentar
Pročitajte više

Očekivanje kao emocija koju dajemo u cilj

Što duže radim mentalne tehnike Silva metode, to više zapažam kako je očekivanje dvosjekli mač, mehanizam svijesti koji se vrlo često koristi krivo.  Pogrešno usmjereno očekivanje vodi razočaranju, što, u slučaju ponovljenih razočaranja, često vodi ideji da je samo očekivanje pogrešno . Ovu premisu možemo pronaći u temelju nekih istočnih filozofskih sistema, no sve se češće pronalazi i na zapadu u obliku "prijateljskog" savjeta: očekuješ previše; ne smiješ ništa očekivati; imaš nerealna očekivanja.  Na sličan se način tretira i pojam želje - kao nešto što čovjeka čini nesretnim. Pitanje je, međutim, kako unutar takvog sustava uvjerenja postići bilo što? Želja, vjerovanje i očekivanje tri su elementa uspjeha - tri kamena temeljca ostvarenja svakog cilja. Želja je emotivni pokretač koji otvara mogućnost postavljanja cilja; vjerovanje je, zapravo, ništa drugo do stavljanje težišta na sebe i svoju želju namjesto na tuđa mišljenja i vjerojatnost njena ostvarenja - ono pretvar
Pročitajte više

Navika sreće

Srela sam prijatelja nakon dugo vremena i pitam ga kako si, jesi li sretan a on odgovara: ma sve super, bit ću sretan kad riješim situaciju sa kućom i nasmije se. Koliko puta se to vama desilo da na pitanje sreće dobijete odgovor kada budem zdrav bit ću sretan ili kada budem uspješan biti ću sretan... Česti uzrok nedostatka sreće u životu je odgoda i stavljanje sreće u budućnost te vezanje za ostvarivanje nekog problema/situacije. Mogli bi reći budi sretan pa ćeš biti uspješniji, zdraviji, bolji u  odnosu sa drugim ljudima... Možda vam se neće svidjeti ali sreća je mentalna navika, mentalni stav.  to što povezujemo sreću sa postizanjem nekog cilja a ne možete biti sretni zbog... to ne ide tako,  Ukoliko želite biti sretni važan element je odluka. Odlučite biti sretni i to je tako . Sreća se uči i prakticira u sadašnjem trenutku.   Sreća nije nešto što se samo po sebi događa. Sreća je nešto što sami stvarate i na što se odlučujete. Pet pravila za sreću: Ako nešto volite,uživajte u tome.
Objavi komentar
Pročitajte više