Može se reći da postoje dvije vrste straha od promjene . Prva vrsta je strah od promjene koju sami iniciramo; druga vrsta je strah od promjena koje nam se događaju - dolaze same spletom okolnosti. Strah od bilo kakve promjene u svojoj biti predstavlja blokadu za napredovanje i osobni razvoj. Osobno usavršavanje znači stalno mijenjanje. Život je promjena ; promjene su sastavni dio života: promjena dan-noć, promjene godišnjih doba... Odakle nam onda toliki strah od promjene? Odgovor je jednostavan: zbog želje za sigurnošću. Sigurnost, međutim, najčešće pogrešno tražimo u svijetu izvan nas samih, tzv. objektivnom svijetu u kojem primamo informacije pomoću pet glavnih osjetila: vid, sluh, miris, okus i dodir. Taj je pristup pogrešan jer tako dolazimo do sigurnosti koja se postiže posjedovanjem materijalnih stvari, sigurnog stalnog posla, oslanjanja na odnos s partnerom. Privid sigurnosti Kod takvog pristupa osoba ima odnos posjedovanja prema onom što joj stvara