Preskoči na glavni sadržaj

Učenje u Alfa stanju



Istraživanje mozga je danas jedno od najzastupljenijih područja znanstvenog istraživanja uopće.
Zahvaljujući istraživanjima dolazimo do novih znanja o tome kako funkcionira mozak i njegov značaja u cjelokupnom sustavu čovjeka.
Da bi lakše razumjeli što znači učenje u Alfa stanju i kakve prednosti su u odnosu na dosadašnji način učenja potrebno je objasniti što se dešava sa mozgom i što je "Alfa" stanje. 


Električna aktivnost mozga može se mjeriti preko EEG-a (elektroencefalograma) koji očitava Beta, Alfa, Theta i Delta moždane valove. 
Kada smo budni mozak dominantno pulsira na Beta moždanim valovima, od 14 do 21 Hz, dok u opuštenom stanju uma i tijela počinje raditi na nižim moždanim frekvencijama, od 7 do 14 Hz, na Alfa frekvencijama. Znanstvena istraživanja dokazala su da Alfa moždani valovi donose mnoštvo dobrobiti kao što su pojačani rad imunološkog sustava, oslobađanje nagomilanoga stresa i stvaranje otpornosti na buduće stresne situacije, sinkronizacija rada obje moždane polutke lijeve logički-racionalne i desne kreativno-intuitivne.



 "Alfa" je ključ bržeg i efikasnijeg učenja, jer se informacije na Alfa razini utiskuju mnogostruko brže, a uspješnost prisjećanja informacija direktno je vezana za jačinu njihovog utisnuća. Na taj način  se postiže veći interes za učenje, drastično poboljšanje ocjena, porast samopuzdanja i povećanu sposobnost rješavanja problema – što je sama definicija kreativnosti. Također dolazi do znatnog povećanja intuitivnih sposobnosti, koje su jedan od ključnih elemenata u kreativnom radu. Učenici i studenti koji uče u Alfa stanju pokazali su poboljšanu vještinu komunikacije i veće zadovoljstvo sobom.
Kvaliteta i kvantiteta usvojenoga znanja dodatno raste s vremenom a učenje je pravo zadovoljstvo.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Iskustvo polaznice seminara Silva metode

Pozdrav svima! Diplomica sam Silva metode osam godina. Završila sam seminar u Opatiji, a onda sam prisustvovala na nekoliko obnavljanja u Rijeci. Silva metoda promijenila je u ovim godinama živote, kako meni tako i mojim najmilijima. Konkretno, postala sam bolja osoba, shvatila sam da ljutnja, tuga i ostale negativne emocije smetaju više meni nego onima na koje su usmjerene, stoga sam "popustila" lance i puštam život da mi donosi samo prekrasne stvari iz dana u dan. Napredovala sam psihički i fizički, emotivno, okružila sam se prekrasnim ljudima, pomogla mami da prebrodi rak i sinu da dobije posao svog života. "Zavirila" sam u dubine sebe i svijeta i shvatila da bi bez Silva metode moj život bio prazan. A ono što je najbolje - za sve to skupa u ovim godinama koje su iza mene, nije mi trebalo puno truda ni vremena jer u prosjeku meditiram jednom dnevno i ne opterećujem se grižnjom savjesti što ne stignem ili sam preumorna za više. Kad bih p

Nemam vremena

  "Nemam vremena!", koliko to puta dnevno pomislite ili izgovorite ili čujete? Koliko to puta čujete u svojoj okolini? Da li vam je to postao program, navika, opravdanje ili ste loše posložili prioritete?! Moje iskustvo s "nemam vremena" dovelo me, da zaista nisam imala vremena za najbitniju osobu - mene, a tada više nije imao tko drađivati sve što je stajalo ispred mene. To je napravilo veliki kolaps. Od stresa i nezadovoljstva sobom i životom generalno, nisam vidjela izlaz. U tom trenu nisam imala vremena ni za vježbu, a i kad sam razgrnula vrijeme da odradim bar jednu malu meditaciju, bila sam plitko i ispadala na prvu misao koja mi se pojavila. Jedne noći u besanici (nisam se sjetila odraditi tehniku kako bi zaspala), negdje pred jutro, odjednom mi je postalo jasno da svi imamo 24 sata, da ni sekundu ne možemo prebaciti u novi dan i da nije problem u vremenu, već u mojem poslagivanju prioriteta. Tada mi je postalo jasno da se to treba promijeniti. Jasno mi je

Očekivanje kao emocija koju dajemo u cilj

Što duže radim mentalne tehnike Silva metode, to više zapažam kako je očekivanje dvosjekli mač, mehanizam svijesti koji se vrlo često koristi krivo.  Pogrešno usmjereno očekivanje vodi razočaranju, što, u slučaju ponovljenih razočaranja, često vodi ideji da je samo očekivanje pogrešno . Ovu premisu možemo pronaći u temelju nekih istočnih filozofskih sistema, no sve se češće pronalazi i na zapadu u obliku "prijateljskog" savjeta: očekuješ previše; ne smiješ ništa očekivati; imaš nerealna očekivanja.  Na sličan se način tretira i pojam želje - kao nešto što čovjeka čini nesretnim. Pitanje je, međutim, kako unutar takvog sustava uvjerenja postići bilo što? Želja, vjerovanje i očekivanje tri su elementa uspjeha - tri kamena temeljca ostvarenja svakog cilja. Želja je emotivni pokretač koji otvara mogućnost postavljanja cilja; vjerovanje je, zapravo, ništa drugo do stavljanje težišta na sebe i svoju želju namjesto na tuđa mišljenja i vjerojatnost njena ostvarenja - ono pretvar