Preskoči na glavni sadržaj

Svjesno disanje



Disanje (dah) je primarna potreba bez koje nema života. Kao fiziološki proces disanje je nesvjesno uz nadzor autonomnog nervnog sustava, ali ga se može i voljno kontrolirati. Svjesnim disanjem povećavamo apsorpciju kisika čime možemo poboljšati naš zdravstveni status. Nažalost, većina ljudi diše nesvjesno, automatski, što rezultira plitkim dahom i nedovoljnim unosom kisika što na kraju dovodi i do različitih tegoba i bolesti. Zbog plitkog disanja ne koristi se puni kapacitet pluća te je eliminacija toksina putem daha otežana.

S druge strane, duboko disanje djeluje relaksirajuće kako na tijelo, tako i na um, što je dobar preduvjet za razvoj jasnog mišljenja, koncentracije i svjesnosti. Znanost je otkrila da je dah veza između uma i tijela te da svaka emocija donosi različit obrazac disanja. Bitno je navesti da su pluća zajedno s probavnim traktom i kožom jedan od glavnih puteva eliminacije nečistoća iz organizma jer se 70% otpadnih tvari koje nastanu u našem tijelu uklanjaju disanjem. Izdisanjem iz tijela ne izbacujemo samo ugljični dioksid, nego i 250 vrsta otpadnih tvari.


Budući da je disanje spona između svjesnih i tjelesnih procesa, njime možemo izliječiti i pomladiti tijelo. Svi mi imamo ugrađene mehanizme samoizlječenja, a najvažniji element koji nam je za to potreban je upravo kisik. Ukoliko priuštimo svom tijelu više kisika i time umanjimo stres, to će spontano dovesti do iscjeljivanja. Da bi kisik mogao ukloniti bolest, on se mora dostaviti u svaku stanicu i tkivo u organizmu. No, većina ljudi danas nije u mogućnosti dobiti odgovarajuće količine kisika i dovesti ga do stanica, što zbog loše kvalitete zraka osobito u gradovima, što zbog nepravilnog disanja uzrokovanog stresom. Rješenje za to je upravo u pravilnom disanju i vježbanju pravilnog disanja. Stoga je određenim tehnikama disanja moguće spriječiti posljedice tjeskobe, napadaje panike, neutralizirati želučane tegobe i dr.

Uvođenjem samo nekoliko vježbi disanja u naš dnevni ritam možemo si osigurati dovoljnu dnevnu količinu kisika i potaknuti organizam na pravilan rad. I sama znanost je potvrdila mnoge dobrobiti vježbi disanja:
Ø  smanjuju uznemirenost
Ø  pomažu kod depresije
Ø  opuštaju mišićnu napetost
Ø  uklanjaju kronični umor
Ø  olakšavaju glavobolje i migrene
Ø  pospješuju kvalitetu krvi
Ø  podižu otpornost organizma

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Iskustvo polaznice seminara Silva metode

Pozdrav svima! Diplomica sam Silva metode osam godina. Završila sam seminar u Opatiji, a onda sam prisustvovala na nekoliko obnavljanja u Rijeci. Silva metoda promijenila je u ovim godinama živote, kako meni tako i mojim najmilijima. Konkretno, postala sam bolja osoba, shvatila sam da ljutnja, tuga i ostale negativne emocije smetaju više meni nego onima na koje su usmjerene, stoga sam "popustila" lance i puštam život da mi donosi samo prekrasne stvari iz dana u dan. Napredovala sam psihički i fizički, emotivno, okružila sam se prekrasnim ljudima, pomogla mami da prebrodi rak i sinu da dobije posao svog života. "Zavirila" sam u dubine sebe i svijeta i shvatila da bi bez Silva metode moj život bio prazan. A ono što je najbolje - za sve to skupa u ovim godinama koje su iza mene, nije mi trebalo puno truda ni vremena jer u prosjeku meditiram jednom dnevno i ne opterećujem se grižnjom savjesti što ne stignem ili sam preumorna za više. Kad bih p

Nemam vremena

  "Nemam vremena!", koliko to puta dnevno pomislite ili izgovorite ili čujete? Koliko to puta čujete u svojoj okolini? Da li vam je to postao program, navika, opravdanje ili ste loše posložili prioritete?! Moje iskustvo s "nemam vremena" dovelo me, da zaista nisam imala vremena za najbitniju osobu - mene, a tada više nije imao tko drađivati sve što je stajalo ispred mene. To je napravilo veliki kolaps. Od stresa i nezadovoljstva sobom i životom generalno, nisam vidjela izlaz. U tom trenu nisam imala vremena ni za vježbu, a i kad sam razgrnula vrijeme da odradim bar jednu malu meditaciju, bila sam plitko i ispadala na prvu misao koja mi se pojavila. Jedne noći u besanici (nisam se sjetila odraditi tehniku kako bi zaspala), negdje pred jutro, odjednom mi je postalo jasno da svi imamo 24 sata, da ni sekundu ne možemo prebaciti u novi dan i da nije problem u vremenu, već u mojem poslagivanju prioriteta. Tada mi je postalo jasno da se to treba promijeniti. Jasno mi je

Očekivanje kao emocija koju dajemo u cilj

Što duže radim mentalne tehnike Silva metode, to više zapažam kako je očekivanje dvosjekli mač, mehanizam svijesti koji se vrlo često koristi krivo.  Pogrešno usmjereno očekivanje vodi razočaranju, što, u slučaju ponovljenih razočaranja, često vodi ideji da je samo očekivanje pogrešno . Ovu premisu možemo pronaći u temelju nekih istočnih filozofskih sistema, no sve se češće pronalazi i na zapadu u obliku "prijateljskog" savjeta: očekuješ previše; ne smiješ ništa očekivati; imaš nerealna očekivanja.  Na sličan se način tretira i pojam želje - kao nešto što čovjeka čini nesretnim. Pitanje je, međutim, kako unutar takvog sustava uvjerenja postići bilo što? Želja, vjerovanje i očekivanje tri su elementa uspjeha - tri kamena temeljca ostvarenja svakog cilja. Želja je emotivni pokretač koji otvara mogućnost postavljanja cilja; vjerovanje je, zapravo, ništa drugo do stavljanje težišta na sebe i svoju želju namjesto na tuđa mišljenja i vjerojatnost njena ostvarenja - ono pretvar