Preskoči na glavni sadržaj

Samopoštovanje ili samo imidž ?!


Kako danas u društvu u kojem životne vrijednosti trebamo tražiti sa svijećom prepoznati osobu koja ima samopoštovanje; danas kada je sve puno "maski" i svatko se skriva ispod svoje te igra neku zamišljenu ulogu. U današnjem svijetu konzumerizma gdje je imidž osnova svega pa tako i imidž samopoštovonja jer ako prijatelji , kolege, partneri mislile o vama da imate samopoštovanja onda je to korak ka uspjehu ?!


Važno je znati samopoštovanje je unutrašnja vrijednost i uvijek se prepozna onaj koji glumi koliko god bio dobar glumac.

ČOVJEKA KOJI IMA SAMOPOŠTOVANJE možemo prepoznati jer vodi računa o svom psihičkom i fizičkom zdravlju. Čovjek koji ima samopoštovanje preuzima odgovornost za svoj život. On živi u zahvalnosti i zna da Zahvalnost odražava sklad sa životom!

Mogli bi reći da se samopoštovanje sastoji od šest komponenti.
One mogu ojačati ili ometati vitalnost naših života. To su:

TJELESNA SIGURNOST
  • Odsustvo tjelesne patnje
EMOCIONALNA SIGURNOST
  • Odsustvo zastrašivanja i strahova
IDENTITET
  • Tko sam ja
PRIPADNOST
  • Osjećaj pripadnosti
KOMPETENCIJA
  • Osjećaj da je osoba sposobna
POSLANSTVO
  • Osjećaj neke osobe da ima smisao i pravac


Pogledajte u ogledalo i vidite da li u vas gleda osoba koja ima samopoštovanje!


N.

Primjedbe

  1. Odjeća nam pomaže pri izgradnji samopoštovanja i imidža.

    OdgovoriIzbriši
  2. Može pomoći odjeća, međutim važno je znati da je samopoštovanje unutrašnje stanje i da na prvu koliko god da posložimo izvana to može biti samo privid a ne pravo stanje.
    I to se prepozna- osjeća. Kada se radi na promjenama nekada je lakše raditi izvana pa se postupno kretati na unutra, to ovisi o tipu čovjeka. Znači da bi došli do samopoštovanja možemo krenuti i sa adekvatnom odjećom i onda dalje.....

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Iskustvo polaznice seminara Silva metode

Pozdrav svima! Diplomica sam Silva metode osam godina. Završila sam seminar u Opatiji, a onda sam prisustvovala na nekoliko obnavljanja u Rijeci. Silva metoda promijenila je u ovim godinama živote, kako meni tako i mojim najmilijima. Konkretno, postala sam bolja osoba, shvatila sam da ljutnja, tuga i ostale negativne emocije smetaju više meni nego onima na koje su usmjerene, stoga sam "popustila" lance i puštam život da mi donosi samo prekrasne stvari iz dana u dan. Napredovala sam psihički i fizički, emotivno, okružila sam se prekrasnim ljudima, pomogla mami da prebrodi rak i sinu da dobije posao svog života. "Zavirila" sam u dubine sebe i svijeta i shvatila da bi bez Silva metode moj život bio prazan. A ono što je najbolje - za sve to skupa u ovim godinama koje su iza mene, nije mi trebalo puno truda ni vremena jer u prosjeku meditiram jednom dnevno i ne opterećujem se grižnjom savjesti što ne stignem ili sam preumorna za više. Kad bih p

Nemam vremena

  "Nemam vremena!", koliko to puta dnevno pomislite ili izgovorite ili čujete? Koliko to puta čujete u svojoj okolini? Da li vam je to postao program, navika, opravdanje ili ste loše posložili prioritete?! Moje iskustvo s "nemam vremena" dovelo me, da zaista nisam imala vremena za najbitniju osobu - mene, a tada više nije imao tko drađivati sve što je stajalo ispred mene. To je napravilo veliki kolaps. Od stresa i nezadovoljstva sobom i životom generalno, nisam vidjela izlaz. U tom trenu nisam imala vremena ni za vježbu, a i kad sam razgrnula vrijeme da odradim bar jednu malu meditaciju, bila sam plitko i ispadala na prvu misao koja mi se pojavila. Jedne noći u besanici (nisam se sjetila odraditi tehniku kako bi zaspala), negdje pred jutro, odjednom mi je postalo jasno da svi imamo 24 sata, da ni sekundu ne možemo prebaciti u novi dan i da nije problem u vremenu, već u mojem poslagivanju prioriteta. Tada mi je postalo jasno da se to treba promijeniti. Jasno mi je

Očekivanje kao emocija koju dajemo u cilj

Što duže radim mentalne tehnike Silva metode, to više zapažam kako je očekivanje dvosjekli mač, mehanizam svijesti koji se vrlo često koristi krivo.  Pogrešno usmjereno očekivanje vodi razočaranju, što, u slučaju ponovljenih razočaranja, često vodi ideji da je samo očekivanje pogrešno . Ovu premisu možemo pronaći u temelju nekih istočnih filozofskih sistema, no sve se češće pronalazi i na zapadu u obliku "prijateljskog" savjeta: očekuješ previše; ne smiješ ništa očekivati; imaš nerealna očekivanja.  Na sličan se način tretira i pojam želje - kao nešto što čovjeka čini nesretnim. Pitanje je, međutim, kako unutar takvog sustava uvjerenja postići bilo što? Želja, vjerovanje i očekivanje tri su elementa uspjeha - tri kamena temeljca ostvarenja svakog cilja. Želja je emotivni pokretač koji otvara mogućnost postavljanja cilja; vjerovanje je, zapravo, ništa drugo do stavljanje težišta na sebe i svoju želju namjesto na tuđa mišljenja i vjerojatnost njena ostvarenja - ono pretvar