Preskoči na glavni sadržaj

Nediscipliniran um može vas razboljeti!


I dio

Kako funkcionira naše tijelo i um?

Liječnici se slažu da oko 90% (ili čak i više), svih zdravstvenih problema ima psihosomatske uzroke. Psihosomatski znači da um negativno utječe na tijelo uzrokujući zdravstvene probleme.

Mogli bi reći da sve počinje sa strahom.

Tijelo uvijek shvaća strah kao prijetnju opstanku. Briga o nečemu, bilo čemu, uvijek je izraz straha. Strah uzrokuje da autonomni živčani sustav priprema tijelo za borbu ili bijeg. Tijelo reagira porastom adrenalina, srce udara brže, krv se povlači sa periferije krvožilnoga sustava, mišići se stežu, zbiva se još mnoštvo fizikalnih promjena - cijeli sistem počinje prekovremeni rad. Takve promjene za borbu ili bijeg iscrpljuju naše tijelo. Iscrpljenost tijela uzrokuje slabljenje imunološkog sustava.
Tada nastupaju zdravstveni problemi.



Kada brigom uključite mehanizam bori se ili bježi, tijelo odgovara aktivirajući mehanizme opstanka, uzrokujući stres, koji dovodi do iscrpljivanja tijela, a iscrpljenost tijela uzrokuje još više stresa.

Autonomni živčani sustav (tjelesni mehanizam opstanka) je sastavljen od simpatičkog živčanog sustava koji ubrzava rad žlijezda, organa i organskih sustava,i parasimpatičkog živčanog sustava koji usporava njihov rad. Autonomni živčani sustav treba funkcionirati u skladu sa potrebama tijela.

Brige, strahovi i osjećaj krivice šalju signale o ugroženom opstanku, stvaraju lažnu potrebu i tijelo reagira, premda nismo stvarno ugroženi. Takve reakcije tijela vrlo brzo mogu dovesti do iscrpljenosti uslijed prevelikoga rada organa i žlijezda. To oslabljuje rad imunološkog sustava, što uzrokuje još više stresa, iscrpljenosti, i krug se zatvara uzrokujući sve slabije i slabije zdravlje.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Iskustvo polaznice seminara Silva metode

Pozdrav svima! Diplomica sam Silva metode osam godina. Završila sam seminar u Opatiji, a onda sam prisustvovala na nekoliko obnavljanja u Rijeci. Silva metoda promijenila je u ovim godinama živote, kako meni tako i mojim najmilijima. Konkretno, postala sam bolja osoba, shvatila sam da ljutnja, tuga i ostale negativne emocije smetaju više meni nego onima na koje su usmjerene, stoga sam "popustila" lance i puštam život da mi donosi samo prekrasne stvari iz dana u dan. Napredovala sam psihički i fizički, emotivno, okružila sam se prekrasnim ljudima, pomogla mami da prebrodi rak i sinu da dobije posao svog života. "Zavirila" sam u dubine sebe i svijeta i shvatila da bi bez Silva metode moj život bio prazan. A ono što je najbolje - za sve to skupa u ovim godinama koje su iza mene, nije mi trebalo puno truda ni vremena jer u prosjeku meditiram jednom dnevno i ne opterećujem se grižnjom savjesti što ne stignem ili sam preumorna za više. Kad bih p

Nemam vremena

  "Nemam vremena!", koliko to puta dnevno pomislite ili izgovorite ili čujete? Koliko to puta čujete u svojoj okolini? Da li vam je to postao program, navika, opravdanje ili ste loše posložili prioritete?! Moje iskustvo s "nemam vremena" dovelo me, da zaista nisam imala vremena za najbitniju osobu - mene, a tada više nije imao tko drađivati sve što je stajalo ispred mene. To je napravilo veliki kolaps. Od stresa i nezadovoljstva sobom i životom generalno, nisam vidjela izlaz. U tom trenu nisam imala vremena ni za vježbu, a i kad sam razgrnula vrijeme da odradim bar jednu malu meditaciju, bila sam plitko i ispadala na prvu misao koja mi se pojavila. Jedne noći u besanici (nisam se sjetila odraditi tehniku kako bi zaspala), negdje pred jutro, odjednom mi je postalo jasno da svi imamo 24 sata, da ni sekundu ne možemo prebaciti u novi dan i da nije problem u vremenu, već u mojem poslagivanju prioriteta. Tada mi je postalo jasno da se to treba promijeniti. Jasno mi je

Očekivanje kao emocija koju dajemo u cilj

Što duže radim mentalne tehnike Silva metode, to više zapažam kako je očekivanje dvosjekli mač, mehanizam svijesti koji se vrlo često koristi krivo.  Pogrešno usmjereno očekivanje vodi razočaranju, što, u slučaju ponovljenih razočaranja, često vodi ideji da je samo očekivanje pogrešno . Ovu premisu možemo pronaći u temelju nekih istočnih filozofskih sistema, no sve se češće pronalazi i na zapadu u obliku "prijateljskog" savjeta: očekuješ previše; ne smiješ ništa očekivati; imaš nerealna očekivanja.  Na sličan se način tretira i pojam želje - kao nešto što čovjeka čini nesretnim. Pitanje je, međutim, kako unutar takvog sustava uvjerenja postići bilo što? Želja, vjerovanje i očekivanje tri su elementa uspjeha - tri kamena temeljca ostvarenja svakog cilja. Želja je emotivni pokretač koji otvara mogućnost postavljanja cilja; vjerovanje je, zapravo, ništa drugo do stavljanje težišta na sebe i svoju želju namjesto na tuđa mišljenja i vjerojatnost njena ostvarenja - ono pretvar