Preskoči na glavni sadržaj

Toliko priče o stresu i tekstova, a zašto?


Stres,stres,stres....
Toliko priče o stresu i tekstova, a zašto? 

Zato što nataloženi stres u našem organizmu predstavlja uzrok preko 80% bolesti. S obzirom na to da bolest podrazumijeva mnoge promjene koje se odigravaju tokom vremena stres se javlja kao proces oboljevanja, a efekt tog procesa se akumulira u tijelu.
Proces se može ispoljiti hipertenzijom kod jedne osobe a čirom kod druge osobe.
Simptomi stresa su psihički i fizički.

Fizički se ljudi žale na umor, nesanicu, glavobolju, bolove u leđima, lošu probavu, nedostatak daha, neprestane prehlade, neželjeno povećanje odnosno smanjenje tjelesne težine. Emocije i stav prema životu se najčešće mjenjaju u dosadu, nemir, osjećaj stagnacije i depresiju.

Stres se može manifestirati kroz nespecifične simptome koji se vezuju za takozvani sindrom sagorijevanja.

Ljudi koji sagore provode dan racionalizirajući svoje ponašanje ili prepuštati se opsesivnim aktivnostima i mislima.U usporedbi sa ljudima koji na zdrav način gledaju na život ljudi koji pate od sagorijevanja, brzo se razdražuju, nisu u stanju da drugima udijele kompliment ili da uživaju u tuđem uspijehu a na dnevne događaje reagiraju cinizmom, obrambenim stavom i traženjem grešaka. Da bi pobjegli od sebe često postaju ovisni o alkoholu i drogama. Jer im je to jedino poznato sredstvo za opuštanje i tako je problem i dalje prisutan ne samo da je prisutan nego imaju i novi, ovisnost.

To je već postao globalan problem.

Zato se danas puno govori, piše o stresu i njegovim posljedicama jer se želi obratit pozornost da možemo nešto sami učiniti, tj. možemo stvorit otpornost na stres. Svatko od nas može za sebe stvoriti otpornost na buduće stresne situacije to je neka vrsta higijene. Naučene tehnike ostaju trajno vlasništvo svakog pojedinca i mogu se aktivirati kad god je to potrebno. Ako se malo zapostavimo bit će potrebno malo "jače četkati da se dođe do sjaja" ali održavanje je prava sitnica, 15 min dnevno. Sjajimo :)

N.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Iskustvo polaznice seminara Silva metode

Pozdrav svima! Diplomica sam Silva metode osam godina. Završila sam seminar u Opatiji, a onda sam prisustvovala na nekoliko obnavljanja u Rijeci. Silva metoda promijenila je u ovim godinama živote, kako meni tako i mojim najmilijima. Konkretno, postala sam bolja osoba, shvatila sam da ljutnja, tuga i ostale negativne emocije smetaju više meni nego onima na koje su usmjerene, stoga sam "popustila" lance i puštam život da mi donosi samo prekrasne stvari iz dana u dan. Napredovala sam psihički i fizički, emotivno, okružila sam se prekrasnim ljudima, pomogla mami da prebrodi rak i sinu da dobije posao svog života. "Zavirila" sam u dubine sebe i svijeta i shvatila da bi bez Silva metode moj život bio prazan. A ono što je najbolje - za sve to skupa u ovim godinama koje su iza mene, nije mi trebalo puno truda ni vremena jer u prosjeku meditiram jednom dnevno i ne opterećujem se grižnjom savjesti što ne stignem ili sam preumorna za više. Kad bih p

Nemam vremena

  "Nemam vremena!", koliko to puta dnevno pomislite ili izgovorite ili čujete? Koliko to puta čujete u svojoj okolini? Da li vam je to postao program, navika, opravdanje ili ste loše posložili prioritete?! Moje iskustvo s "nemam vremena" dovelo me, da zaista nisam imala vremena za najbitniju osobu - mene, a tada više nije imao tko drađivati sve što je stajalo ispred mene. To je napravilo veliki kolaps. Od stresa i nezadovoljstva sobom i životom generalno, nisam vidjela izlaz. U tom trenu nisam imala vremena ni za vježbu, a i kad sam razgrnula vrijeme da odradim bar jednu malu meditaciju, bila sam plitko i ispadala na prvu misao koja mi se pojavila. Jedne noći u besanici (nisam se sjetila odraditi tehniku kako bi zaspala), negdje pred jutro, odjednom mi je postalo jasno da svi imamo 24 sata, da ni sekundu ne možemo prebaciti u novi dan i da nije problem u vremenu, već u mojem poslagivanju prioriteta. Tada mi je postalo jasno da se to treba promijeniti. Jasno mi je

Očekivanje kao emocija koju dajemo u cilj

Što duže radim mentalne tehnike Silva metode, to više zapažam kako je očekivanje dvosjekli mač, mehanizam svijesti koji se vrlo često koristi krivo.  Pogrešno usmjereno očekivanje vodi razočaranju, što, u slučaju ponovljenih razočaranja, često vodi ideji da je samo očekivanje pogrešno . Ovu premisu možemo pronaći u temelju nekih istočnih filozofskih sistema, no sve se češće pronalazi i na zapadu u obliku "prijateljskog" savjeta: očekuješ previše; ne smiješ ništa očekivati; imaš nerealna očekivanja.  Na sličan se način tretira i pojam želje - kao nešto što čovjeka čini nesretnim. Pitanje je, međutim, kako unutar takvog sustava uvjerenja postići bilo što? Želja, vjerovanje i očekivanje tri su elementa uspjeha - tri kamena temeljca ostvarenja svakog cilja. Želja je emotivni pokretač koji otvara mogućnost postavljanja cilja; vjerovanje je, zapravo, ništa drugo do stavljanje težišta na sebe i svoju želju namjesto na tuđa mišljenja i vjerojatnost njena ostvarenja - ono pretvar