petak, 14. rujna 2012.

Očekivanja

Što duže radim mentalne tehnike Silva metode, to više zapažam kako je očekivanje dvosjekli mač, mehanizam svijesti koji se vrlo često koristi krivo. Pogrešno usmjereno očekivanje vodi razočaranju, što, u slučaju ponovljenih razočaranja, često vodi ideji da je samo očekivanje pogrešno. Ovu premisu možemo pronaći u temelju nekih istočnih filozofskih sistema, no sve se češće pronalazi i na zapadu u obliku "prijateljskog" savjeta: očekuješ previše; ne smiješ ništa očekivati; imaš nerealna očekivanja. Na sličan se način tretira i pojam želje - kao nešto što čovjeka čini nesretnim. Pitanje je, međutim, kako unutar takvog sustava uvjerenja postići bilo što?

Želja, vjerovanje i očekivanje tri su elementa uspjeha - tri kamena temeljca ostvarenja svakog cilja. Želja je emotivni pokretač koji otvara mogućnost postavljanja cilja; vjerovanje je, zapravo, ništa drugo do stavljanje težišta na sebe i svoju želju namjesto na tuđa mišljenja i vjerojatnost njena ostvarenja - ono pretvara želju u cilj. Očekivanje je emocija koju ulažemo u cilj, radosno iščekivanje rezultata sasvim nalik uzbuđenju koje osjeća dijete pred rođendan ili Božić.
No nisu sva očekivanja radosna. Koliko puta sa strepnjom očekujemo rezultate ispita, razgovara za posao, poruku/poziv od posebnog nekog? Precizan odgovor glasi: točno onoliko koliko smo se puta našli razočaranima. Strepnja vodi razočaranju. To je pogrešno očekivanje: uporno negativno mišljenje o onome što dolazi.

Negativna očekivanja su navike - mehanizam naslijeđen od okoline, usvojen i prihvaćen kao pravilo vlastitog svijeta bez da se njegovo kršenje ikada dovelo u pitanje. 
Negativno očekivanje nije realno - sadističko je i nerazumno, jer u patnji nalazi izopačeno veselje i besmisleno ulaže trud u suprotno od onoga što se doista želi. Lažna skromnost koja nas predstavlja kao nikada dovoljno dobre životni je kukavičluk, nerazumna ideja da imamo manje pravo na život od nekog drugog. Jedini razlog koji vodi idealizaciji ove slike je takozvana utjeha ideje da nismo jedine kukavice koje postoje. Psihologija mase uvijek može pronaći novu mjeru gluposti.

Slušati druge, uzimati u obzir teoriju vjerojatnosti, svrstati se u prosjek - zločin je prema životu, zato što poriče želju, ukida očekivanje i gasi strast.

Strast je ona drska, šarmantna, neodoljiva sebičnost koja nikome ništa ne oduzima, već stvara iz sebe, za sebe - i pritom prospe nešto od zlatnog praha obilja na one oko sebe.

Razmislite: čega se bojite? I što to ne želite? 

I.G.

1 komentar:

  1. Negativna očekivanja su i opće uvriježeno mišljenje koje ima zadatak da nas "zaštiti" od neuspjeha, ed emocionalne boli, uvjerenje da imamo granice do kuda smijemo (ovisi koliko smo "dobri" u našoj vlastitoj prosudbi), a i ako ne očekujemo uspjeh, nećemo biti razočarani kad ne uspijemo. Ukoliko ipak uspijemo - bit ćemo samo u dobiti. Verbalizacija želje koju želimo realizirati je dvosjekli mač, verbalizacija da, no tu treba biti oprezan s kime ćemo to učiniti i koji su skriveni strahovi našeg sugovornika oko toga što mi želimo realizirati. S druge strane vrlo često bez te verbalizacije nismo u stanju razlučiti da li to samo želimo (ako želju ostvarimo - nećemo imati što željeti) ili to zaista hoćemo realizirati (tj. cilj nam je zaista proči taj put do realizacije).
    Često susrećem ljude koji imaju trajnu Želju da dobiju na lotu. Zanimljivo mi je kad otkrije da veći dio njih ne uplati listić, a kad započnem razgovarati s njima, ono što najčešće čujem je: jednom kad dobijem onda ću... do tada, ha šta mogu...
    Silvu koristim 17 godina, razne tehnike. Nebrojeno puta sam zapadala u svoje razne bravure oko želje i ne-želje. Nebrojeno puta se dešavalo da neki program ne radi. Želja - OK, vjera - OK, očekivanje - OK. Znao me je izluđivati neuspjeh, dovoditi me do granica odustajanja, no kako je moje čvrsto uvejerenje da je jedino realizacija krajnja točka puta, a sve neuspjele varijante samo prepreke na putu, zastoji - išla sam do kraja. Sada, nakon toliko godina znam pustiti. Možemo sve što poželimo no moramo imati i jasnu predodžbu - zašto. Ponekad je neusjeh samo uspjeh bolje varijante. Za sveopćedobro. Izgleda da Univerzum vidi bolje i ako ga na početku poslušamo, put je kraći, lakši i s manje prepreka. Nismo u svakom trenu spremni za 1.000.000 $ mada nam se čini drukčije.

    OdgovoriIzbriši